Hofburg
Sjedište vlasti prepuno šarma
Bečki je Hofburg stoljećima bio sjedište svjetskoga carstva Habsburgovaca obilježeno raskoši i moći. Povijest palače započinje u 13. stoljeću, kad su Babenbergovci izgradili prvi dvorac. Kralj Otakar II. od Češke 1275. dao je proširiti utvrdu, koja se poslije, u vrijeme Rudolfa I. prvi put spominje pod imenom „Hofburg“. Od svojih srednjovjekovnih početaka do raskošnog širenja u 18. i 19. stoljeću Hofburg se razvio u biser arhitekture koji povezuje utjecaje gotičkog, renesansnog, baroknog i historicističkog razdoblja.
Stari dvorac, Švicarski vrt i Leopoldov trakt stoljećima su bili središte habsburške moći, iz kojega nisu samo pisali povijest, već i promicali umjetnost i kulturu. U vrijeme cara Franje Josipa I. nastala je Nova palača s pogledom na Trg heroja – spomenik davnim prošlim vremenima.
Danas je Hofburg živahno mjesto susreta, koje povezuje tradicionalno i moderno: sjedište Ureda austrijskoga predsjednika, muzeja i kulturnih atrakcija u središtu Beča.
Osim toga, ono što malo tko zna: Hofburg je najveći dvorac na svijetu!
Zbor Bečkih dječaka svake nedjelje publiku očarava svojim svjetski poznatim pjevanjem u kapeli Hofburga. Nastupi su vrlo traženi, stoga je preporučljivo na vrijeme kupiti ulaznice.
Hofburg iz svih perspektiva
Carska raskoš i kulturna blaga Hofburga
Ovako su živjeli car i carica
Hofburg otkriva intimne poglede u privatne živote Habsburgovaca: od četke za kosu carice Elizabete do nalivpera cara Franje Josipa. Ali također i svu raskoš carskih obilježja: od žezla preko carske krune do Svetoga koplja.
Carske odaje omogućuju ti da zaviriš u intimnu životnu atmosferu Franje Josipa i Sisi. Uspinjanjem uza brojne stube i prolaskom kroz predvorja dospjet ćeš u carev kabinet za audijencije, u kojemu je tijekom svojeg dugog života primio ni manje ni više nego 260.000 podanika. Nedaleko od njega nalazi se i skromna radna soba u kojoj je car već od pet sati ujutro prebirao po spisima. Međutim, car Franjo Josip nije bio hladni birokrat, već i voljeni suprug. Sa svojega je radnog stola mogao neprekidno gledati portret voljene Sisi. Ona se, pak, rado bavila sportom u svojim odajama za tjelovježbu ili isprobavala toalete. A kad nije vježbala na švedskim ljestvama uživala je u višesatnim frizerskim ritualima.
Riznica znanja
Svečana dvorana srce je Austrijske nacionalne knjižnice. Povijest joj seže unatrag do princa Eugena Savojskog, koji je početkom 18. stoljeća imao najveću privatnu biblioteku na svijetu. Pod kupolom svečane dvorane i dan-danas je moguće diviti se zbirci od prinčevih 15.000 knjiga. Svesci su strogo složeni po bojama: crvena označava povijest i književnost, plava teologiju i pravo, a žuta prirodne znanosti.
Nakon smrti princa Eugena 1736. godine, car Karlo VI. njegovu jedinstvenu zbirku seli u Hofburg, gdje je zajedno s 200.000 drugih svezaka sačuvana u vjerojatno najljepšoj bečkoj baroknoj dvorani: riznici znanja dugačkoj 80 i visokoj 20 metara.
Zlato, srebro i drago kamenje
Carska riznica čuva jedinstvenu zbirku tisućgodišnje europske povijesti. Veličanstvene insignije, kao što su carska kruna Svetog Rimskog Carstva ili habsburška kruna Rudolfa II. svjedoče o vrhunskom umijeću zlatara. U riznici se čuvaju i mistični povijesni eksponati poput Svetoga koplja, čijim je klinom prema predaji Isus proboden za vrijeme razapinjanja na križu, Ili pak divovska narvalova kljova koja se smatrala jednorogovim rogom. Mitsko značenje pripisivalo se i jednoj kasnoantičkoj zdjeli od ahata, za koju se dugo vremena vjerovalo da je legendarni sveti gral.
I dragocjeni odjevni predmeti okrunjenih vladara također skrivaju iznenađenja: Tko bi pomislio da je krunidbeni plašt Habsburgovaca skrojen u normanskoj radionici na Siciliji i da su arapski tkalci na njega ušili ne samo slike lavova i deva, nego i tajanstvene arapske znakove.
Zemlja u konstantnoj mijeni
Kuća povijesti, otvorena 2018., dokumentira austrijsku povijest u posljednjih 100 godina, od raspada habsburškoga carstva, preko austrijskoga puta do Prve Republike i kobnih godina nacionalsocijalističke diktature, sve do ponovnoga jačanja demokracije nakon Drugog svjetskog rata. Austrija je zemlja burne povijesti!
Interaktivne postaje s audio i video sadržajem bave se traženjem identiteta i kulturne povijesti Austrijanaca i Austrijanki. Stotine jedinstvenih eksponata ponajprije pridonose očuvanju sjećanja: od pada dvoglavog orla Dunavske monarhije do haljine s kojom je Conchita Wurst 2014. pobijedila na „Euroviziji“.
Ono što ostaje slika je zemlje koja uvijek iznova pronalazi vlastiti put.
Imperijalistički sjaj: Plesno istraživanje Hofburga
Šetnja oko Hofburga
Crkve s bogatom poviješću
Čarolija bijelih konja
Lipicanci su ikone austrijskoga identiteta, a Stallburg jedno od ključnih mjesta u kojima je očuvana tradicija klasičnog umjetničkog jahanja.
Mnogo je prigoda u kojima se možeš diviti plesu slavnih bijelih konja, koji se, inače, rađaju s tamnom dlakom. Na predstavama u baroknoj dvorani Zimske škole jahanja izvode se remek-djela klasične visoke škole: od kapriole do levade – u određenim terminima čak i uz zvukove svjetski poznatih Bečkih filharmoničara ili zbora Bečkih dječaka. Međutim, isplati se posjetiti i jutarnji trening mladih pastuha u vjerojatno najljepšoj svjetskoj jahaonici. Ili Muzej lipicanaca i izložbu posvećenu 450-godišnjoj dvorskoj kulturi jahanja.
A ljeti veličanstvene bijele konje možeš promatrati i tijekom njihove „dokolice“: tad kobile i njihova ždrebad opušteno pasu u Burggartenu.
FAQ
Informacije o zaštiti klime
Očuvanje povijesnih građevina u Austriji je važna inicijativa za zaštitu klime. Zašto?
Zato što zaštita spomenika može pomoći u očuvanju prirodnih resursa. Postojeći objekti održavaju se kako ne bi bilo potrebe za novim građevinskim zahvatima na zelenim površinama.
Zaštita spomenika igra važnu društveno-kulturnu ulogu i pridonosi očuvanju povijesnih građevina. Ona jača regionalni identitet i obogaćuje kulturnu ponudu.
Mnoge su povijesne građevine izvorno građene prirodnim materijalima, najčešće iz lokalnih izvora. Prilikom obnove nastoji se koristiti iste takve materijale kako bi se sačuvao izvorni izgled građevina.
Obnovom zgrada moguće je zaštititi i životinjske i biljne vrste te njihova staništa. Stoga se zaštita spomenika i s ekološkog stajališta pokazuje kao ispravan put.