Franz Schubert
Majstor melankolije
Franz Schubert bio je pravi Bečanin – gradski dječak, slobodan duh, genij. Rođen 31. siječnja 1797. u Himmelpfortgrundu, predgrađu Beča, gotovo cijeli život proveo je u Beču. Ovdje je formirao novi glazbeni jezik: jezik koji ne samo da izražava osjećaje, već ih pretvara u zvuk.
Svoja prva djela napisao je kao tinejdžer. Skladao je preko 600 pjesama, sedam dovršenih simfonija, skladao je komornu glazbu, klavirska djela, zborsku glazbu i opere. Često je radio u nepovoljnim uvjetima: bez stalnog posla, u neimaštini i narušenog zdravlja. Ipak, glazba mu je bila pokretačka snaga u životu te je jednom prilikom rekao: „Na ovaj svijet nisam došao ni za što drugo osim za skladanje.“
Schubert je pažljivo slušao i nalazio poeziju u svakodnevnim stvarima. U pjesmama kao što su „Pastrva“, „Vilinski kralj“ ili u mračnom ciklusu „Zimsko putovanje“ dao je glas najdubljim emocionalnim iskustvima – snažno, jasno, bezvremenski. Njegova slavna „Nedovršena simfonija“ otkrivena je, kao i brojna njegova djela, poslije njegove smrti. I to je značajno: Schubert je bio ispred svog vremena.
Dok su drugi skladatelji težili dvorskim karijerama, Franz Schubert njegovao je bliska prijateljstva. Tako su organizirana intimna glazbena okupljanja u dnevnim sobama, salonima i gostionicama, kasnije poznata kao „Schubertijade“. Beč je uvijek bio njegovo kreativno središte. Ovdje je pisao, smijao se i patio.
Tek nakon njegove smrti u studenom 1828. – kada je imao samo 31 godinu – Schubert je dobio međunarodno priznanje. Skladatelji kao što su Robert Schumann, Felix Mendelssohn Bartholdy i Franz Liszt otkrili su i širili njegovu glazbu. Danas se smatra jednim od najvažnijih skladatelja ranog romantizma i imao je značajan utjecaj na razvoj klasične glazbe.
Njegov utjecaj sada seže daleko izvan granica Beča. Ipak, duh njegove glazbe leži upravo tu, duboko povezan s gradom – Lebensgefühl je to između melankolije, lakoće i tihe veličanstvenosti.
Franz Schubert za života je bio mahom nepoznat, a proslavljen je tek posthumno. Na putu ka uspjehu usporavali su ga bolest, neimaština i nedostatak praizvedbi. Tek su skladatelji poput Schumanna i Mendelssohna njegovu glazbu učinili besmrtnom.
Franz Schubert iz svih perspektiva
Schubertovim tragovima u Beču
Glazbena četvrt
Ako želite slijediti zvuke Franza Schuberta, najbolje je početi ovdje – u 9. okrugu, gdje je sve počelo. Schubertova četvrt oko ulice Nußdorfer Straße više je od rezidencijalnog područja: mjesto je to bogate povijesti, puno glazbe i bečke svakodnevice.
Franz Schubert rođen je 1797. u kući s malom kuhinjom. Danas je kuća u kojoj je rođen muzej te priča priču o njegovom djetinjstvu i ranim skladbama – sa stanicama za slušanje, originalnim portretima i njegovim slavnim naočalama. Nekoliko koraka dalje, Himmelpfortstiege poziva na promjenu perspektive: kaldrma, tržnica, atmosfera Grätzla („Grätzl“ je bečki izraz za susjedstvo).
Srce četvrti je Sobieskiplatz – tihi, gotovo zanemareni trg koji ipak priča brojne priče: o susjedstvu, o povijesti grada, o Beču koji je oblikovao Franza Schuberta.
Između starih zgrada i ritma svakodnevice izranja vrlo jedinstven Lebensgefühl – miran, šarmantan, autentičan. Tu je nekoliko klupa i bunar, pa tako dok sjedite i promatrate ljude s lakoćom možete zamisliti Schuberta i njegove prijatelje kako šetaju trgom prije dvjesto godina. A tko god ovdje sjedi, razgledava ili prošeta brzo shvati: Schubert u ovoj četvrti nije samo ime – njegov glas i glazba ovdje još uvijek odjekuju.
Schubertovim tragovima u Austriji
Slušati Schuberta: Koncerti i festivali
Glazbene zabave
Schubert je većinu života bio prilično siromašan. Poznato je da je živio kod prijatelja i da dugo nije imao svoj klavir. Svirao je kod prijatelja, a često i za njih. Za života, njegova publika sastojala se uglavnom od uskog kruga prijatelja koji su se redovito sastajali na privatnim kućnim koncertima. Ove su glazbene večeri ubrzo postale insajderska tajna u bečkom društvu: 1821. održana je prva Schubertijada u bečkom stanu obitelji Schober. Koliko je Schubert bio sramežljiv u javnosti, toliko je opušten i društven bio među prijateljima. Ljudi su plesali, pjevali, igrali pantomimu, pili i čitali pjesme dok je Schubert sjedio za klavirom i svirao svoja najnovija djela. No on sam po svoj prilici ipak nije bio veliki ljubitelj partijanja.
Duh tih okupljanja sačuvan je do danas – primjerice na festivalu Schubertijada u Vorarlbergu, koji se prvi put održao 1976. u palači Hohenems. Cilj je bio Schubertu dati zasluženo mjesto u povijesti glazbe. Danas je Schubertijada u Hohenemsu i Schwarzenbergu najveći festival te vrste. Nigdje se drugdje ne nudi toliko recitala s najboljim interpretatorima Schubertovih pjesama i novim talentima na ovoj razini u tako kratkom vremenskom okviru. No cilj je ipak zadržati intimni karakter festivala i usredotočiti se na glazbene izvedbe najviše kvalitete.