Friedensreich Hundertwasser
Šareni utopist
Friedensreich Hundertwasser bio je umjetnik, arhitekt i ekološki aktivist. Njegov je izvanredan osjećaj za boje i oblike uočen rano. Unatoč strahotama Drugog svjetskog rata, dječak je crtao i slikao bajkovite krajolike bogatih boja, prekrasne šume i rajske svjetove. Nakon kraćeg razdoblja studija na Bečkoj akademiji, pedesetih godina 20. stoljeća razvio je svoj osebujni stil: organski oblici, jarke boje i spirala kao središnji motiv. Od 1970-ih sve više se posvećuje arhitekturi, stvorio je preko 40 zgrada diljem svijeta i zalagao se za zelene krovove, „stanare stabala“ i način gradnje koji je usmjeren ka prirodi.
Hundertwasser je umjetnost promatrao kao životnu filozofiju
Za njega održivost nije bila trend, već životno načelo: sam umjetnik živio je prilično skromno, koristio je obnovljivu energiju i razvijao alternativne koncepte recikliranja temeljene na načelima održivosti prije nego što je to postalo trend. Na svojim je putovanjima zasadio oko 100 000 stabala, koristio vodu i sunčevu energiju na mjestima na kojima je obitavao te je postavljao humusne zahode i biotope. Dizajnirao je brojne plakate podrške organizacijama poput Greenpeacea i Društva Jacquesa Cousteaua. Hundertwasser je mnoge svoje boje izrađivao prema vlastitim receptima i puno je razmišljao o mjestu koje čovjek zauzima u ciklusu prirode – sve do svoje smrti 2000. godine, gdje je svoje posljednje počivalište pronašao pod drvetom na Novom Zelandu, baš onako kako je i želio.
Kuća umjetnosti u Beču, KUNST HAUS WIEN, slovi kao prvi „Zeleni muzej“ u Austriji.
Pregled Hundertwasserovih djela
Tragovima Friedensreicha Hundertwassera
Trezvena, jednostavna poslijeratna arhitektura kod ovog je senzualnog umjetnika izazivala zgražanje. Inspiraciju je pronašao u zaobljenoj, živopisnoj arhitekturi Katalonca Antonia Gaudïja, ali i u francuskom autodidaktu Facteuru Chevalu.
Hundertwasser je bio uvjeren da su ravna linija, pravi kut, ravan pod, sterilna pravilnost prozora elementi koji ne odgovaraju prirodi čovjeka i da ga zapravo razbolijevaju.
Prema Hundertwasseru, zgrade su treća čovjekova koža, nakon epiderme i odjeće. Sukladno tome, ljudi bi trebali imati mogućnost individualnog utjecaja na dizajn svojih domova.
Drveće koje raste kroz prozore? Vesela fasada? Prava šuma i košnice na krovu? Interijer bez grubih rubova i prekrasno zeleno dvorište? Hundertwasserov muzej, osnovan 1991. – KUNST HAUS WIEN poziva na uživanje u umjetnosti. Hundertwasserov san o oazi u velikom gradu postao je stvarnost. U skladu s vizijom umjetnika, bila je to ponovna uporaba postojeće zgrade, napuštene tvornice namještaja tvrtke Thonet.
Zahvaljujući nastojanjima povezanim s održivošću, kako u izložbenom programu, tako i u operativnom djelovanju, ovoj je kulturnoj ustanovi 2018. godine dodijeljen austrijski znak zaštite okoliša. Tako je KUNST HAUS BEČ prvi „Zeleni muzej“ u zemlji i nastavlja Hundertwasserovo kritičko propitivanje uloge ljudi u ciklusu prirode na način usmjeren prema budućnosti.
Visoko iznad krovova Beča čuje se zujanje: kuća umjetnosti, KUNST HAUS WIEN, i njezin krov dom su dviju pčelinjih kolonija s oko 140 000 medonosnih pčela. Ova inicijativa izravno je povezana s ekološkom vizijom Friedensreicha Hundertwassera, koji je prirodu i arhitekturu uvijek promatrao kao jednu cjelinu. Zelena fasada, krovni vrt i više od 260 različitih biljnih vrsta idealno su stanište za pčele. Voćke poput jabuka, krušaka i orašastih plodova te lipe daju hranu, a muzejsko zelenilo jača bioraznolikost u gradu.
Pčelar Thomas Zelenka brine o pčelama koje godišnje proizvedu oko 80 kilograma ekološkog meda. Osim meda, u muzejskoj trgovini dostupni su i pčelinji proizvodi poput svijeća i balzama za usne. Kao prvi „Zeleni muzej“ u Beču, KUNST HAUS WIEN dosljedno nastavlja Hundertwasserove ideje – živi primjer održive urbane prirode i praktične zaštite okoliša.